Ana Petrović

visual artist

Grenzenlos 
textil acrylic  on raw canvas, 2018 / series of 308

Grenzenlos 
akril za tekstil na sirovom platnu, 2018. / serija od 308

Bezgraničan

Pripadaju Međunarodnom dunavskom festivalu kao što katedrala pripada Ulmu i jednako su popularne i omiljene među posjetiocima, stanovnicima i kradljivcima: te sjajne zastave koje se u bijenalnom ritmu u formi šarene parade protežu obalama rijeke. Uvijek ih iznova oblikuju izabrane umjetnice i umjetnici podunavskih zemalja te ova vijoreća i nadaleko vidljiva platna kreativnom suradnjom i interkulturalnom razmjenom obilježavaju prostor i čine ga posebnim.

Ove godine se zastave Dunavskog festivala pojavljuju u specifičnom ruhu. Dok su se zastave – često s bogatom dekorativnom simbolikom i heraldikom – u kulturnoj povijesti naroda razvile u identitetski određujuće orijentire i pobjedničke trofeje za službene unije, vojske i saveze, jedan je dio zastava oduvijek služio vizualnom prijenosu informacija, nerijetko na velikoj udaljenosti. Zbog jednostavne identifikacije i brze čitljivosti, takve zastave odavno prati apstraktni, dvodimenzionalni raspored boja, površina i znakova, u reduciranoj, strogo geometrijskoj formi.

Vizualna umjetnost poprima srodnost s vizualnim jezikom zastava onoga trenutka 20. stoljeća kada se u slikarstvu pojavljuje jezik apstrakcije. Već se iza ikoničnosti „Crnog kvadrata na bijeloj podlozi“ Kazimira Maljeviča (1879. – 1935.) krije potvrda nadilaženja forme kao prepoznatljive reprezentacije. Konkretna umjetnost i minimalizam, konstruktivizam i slikarstvo obojenog polja, teže odbacivanju simboličkog u umjetnosti dok s druge pak strane govore jezikom zastava i njima srodnim nositeljima značenja.

Ana Petrović, koja je studirala i predaje na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, u Hrvatskoj, i Bosiljka Zirojević Lečić, koja predaje na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u Srbiji, u Ulmu se susreću kao dvije umjetnice mlađega naraštaja koje potiču međusobno kulturno i nadnacionalno razumijevanje, suprotstavljajući se simbolima ratnih sukoba i religijski motiviranih netrpeljivosti. Za svoje su zastave, odnosno instalacije, obje koristile jezik i bavile se aspektima složenog sistema naše globalne komunikacije.

Slova, riječi i tekstovi se u kombinaciji s vizualnim svakodnevno susreću u različitim formama. Sve od avangardnih pokreta početkom 20. stoljeća, došlo je do sve izraženijeg prodora teksta i grafičkih elemenata u vizualnu umjetnost, a pismo i jezik, slova i brojevi, upotrebljavaju se kao materijal i kreativni element vizualne umjetnosti, što je rezultiralo time da se sve više brišu granice između vizualnog i verbalnog, te tekst postaje navlastiti grafički medij, izraz, komentar ili simbol.

„I tipografija može biti umjetnost“, glasi rečenica umjetnika Kurta Schwittersa (1887. – 1948.) iz 1930. godine, a nesumnjivo se može odnositi i na ideje Ane Petrović i Bosiljke Zirojević Lečić. Njihov umjetnički doprinos Međunarodnom dunavskom festivalu usmjerava pažnju prema raznolikosti kultura i nacija duž toka Dunava, na ukupno jezičko bogatstvo i mogućnosti neverbalne vizualne komunikacije. Ana Petrović na svoje obojene zastave, u širokom spektru od 17 različitih boja na ukupno 309 zastava, smješta izraz „bezgraničan“ i to na jezicima zemalja sliva rijeke Dunav, kao i na engleskom, kao svjetskom jeziku. Bosiljka Zirojević Lečić na svojim zastavama, kojih je 351, razvija sistem kombinacija slijedom boja i imena samog Dunava, podunavskih zemalja i gradova, prevodeći ih u znakove Morseove abecede.

Od svog izvora do Crnog mora, Dunav bezgranično prelazi zemlje i pejzaže kao vodeća ruta i transportni put. Savladati rijeku i izgraditi mostove između obala je za ljude u prošlim vremenima predstavljalo veliki izazov. Dunav danas predstavlja europski simbol prevladavanja pojedinačnih nacionalnih, kao i kulturalnih granica. U tom smislu, višejezične, tekstualne zastave Ane Petrović šalju u daljinu vidljiv signal koji poziva na zajedništvo. Bezgranično – tako se ova riječ proteže kao mantra, u uvijek novoj kolo ritnoj i jezičkoj inačici, duž čitavog kilometra između dva mosta, na strani Novog Ulma.

Onoliko koliko se platna vijore izložena nepredvidivosti vjetra i vremena, toliko pažljivo moraju biti zaštićena nadnacionalno povezujuća postignuća našeg doba pred političkim i društvenim teškoćama i preprekama.

Na obalnoj strani Ulma, svečani skup zastava koji je oblikovala Bosiljka Zirojević Lečić, ostvaruje iznenađujući stupanj amblematske apstrakcije. Iz svoje grafičke igre znakovima Morseove abecede – točkom, crtom i razmakom – umjetnica razvija 351 zastavu, koje naizmjeničnom primjenom nacionalnih boja, vertikalno raspoređene, predstavljaju svaka po jedno slovo. U 11 cjelina zastave imenuju Dunav, podunavske države i gradove. Ovdje tipografija postaje osjetilni, doživljajni sklop, načinjen pretežno od geometrijskih elemenata na plohi. U svojoj se formalno-estetskoj pojavnosti ova serija zastava svojim oštro razdvojenim, rasterskim površinama boja približava slikarstvu tvrdog ruba (eng. hard-edge painting) kasnih 1950-ih godina. Sadržajno, obje kompozicije u skladu sa svojom namjerom potiču osjetljivost prema kompleksnosti načina komuniciranja prošlog i sadašnjeg, za mogućnosti i nemogućnosti jezika i njegovog bitnog značenja za život – bezgranično.

dr. Stefanie Dathe

 Borderless

They are to the International Danube Festival as the Minster is to Ulm. Equally beloved by guests, locals, and petty thieves alike, are the bright flags that, in a biennial rhythm, line the banks of the river like a colourful parade. On each occasion, they are designed by selected artists from the Danube countries, and the waving pennants, visible from far and wide, mark the site of a significant creative cooperation and intercultural exchange. This year, the popular Danube ensigns appear in a flag design. While flags – often with rich, decorative symbolism and heraldry – have developed throughout our cultural history into landmarks of identification or victorious trophies for corporations, soldiers or military units, flags have always been a visual method to transmit information, often over a great distance. In the interests of easy identification and rapid readability, the design of flags was and is marked by the abstract two-dimensional arrangement of colours, surfaces and symbols and reduced into a strictly geometrical form.

Flags have occupied visual art since the moment in the twentieth century when, through abstraction, a formal connection to fine art was recognized. Lying behind the iconisation of the Black Square by Kasimir Malevich (1879-1935) there is both an acknowledgment and an urge to use the form as an ensign. While concrete art and minimalism, constructivism and colour-field painting are aimed at dispelling the symbolic meaning of art, they always speak the language of flags and comparable carriers of meaning.

The two artists chosen this year are Ana Petrović, who studied at the Academy of Arts in Osijek, Croatia, and Bosiljka Zirojević Lečić, who teaches at the Academy of Arts in Novi Sad, Serbia. Representing a younger generation, these two artists come together in Ulm, beyond the images of civil war and religious enemies, to create a work of cul tural understanding. For their flag installations, both have used language and aspects of our complex system of global communication as their theme.

On a daily basis, we encounter letters, words and texts in combination with images, in a variety of forms. Ever since the avant-garde movements of the early twentieth century,there has been an increasing  infiltration of literature, applied art, the visual arts, writing and language, and letters and numbers as artistic material and elements of creativity. As a result, the boundaries between the visual and the verbal have dissipated, with text becoming an independent pictorial medium, artistic gesture, comment or symbol.

“Typography can, in certain circumstances, be art”. Without a doubt, this proposition made in 1930 by the fine artist and graphic artist Kurt Schwitters (1887-1948) applies to the project concepts of Ana Petrović and Bosiljka Zirojević Lečić. Their artistic contribution to  the International Danube Festival draws attention to the diversity of peoples along the river – both linguistic diversity and the possibility of non-verbal, visual communication.

Ana Petrović uses her painted flag cloths in a wide range of 17 different colours, depicting 309 times the term “borderless” in the different languages of the Danube countries, the Danube river basin, as well as in English, as a global language. Whereas, on her 351 flags, Bosiljka Zirojević Lečić employs a combined system of colour sequences and the name of the Danube, Danube countries and cities, translated into Morse code.

As a waterway and transport route, the Danube passes through different countries and landscapes, as if without borders, from its source to the Black Sea. Overcoming the power of the river and building bridges between shores posed a great challenge to the people of bygone eras. Today, the Danube stands as a European symbol for overcoming national and cultural borders. In this regard, the multi-lingual flags of Ana Petrović send out a signal, which is visible from far and wide, and appeals to our similarities. Borderless – this word extends like a mantra, in new colours and languages, stretching over a kilometre on the Neu-Ulm riverbank, between the two Danube bridges. As much as the billowing cloths are exposed to the uncertainties of wind and weather, just so sensitively must the international achievements of our time be protected from political-social uncertainties and hardships.

On the Ulm side, the festive flags with the designs of Bosiljka Zirojević Lečić employ a surprising amount of symbolic abstraction. Out of her graphic play, with its ciphers of Morse code – dot, dash, pause, the artist develops 330 flags, using the respective national colours in a vertical arrangement, representing the names of the Danube, its riparian states and cities, each using one letter, and arranged in eleven groups. Here, typography becomes a sensuous structure made up of predominantly geometric surface areas. In their formal aesthetic appearance, the series of Morse code flags with their sharply demarcated, stencil-like, flat paint work can be compared to the Hardedge painting of the late 1950s. The content of these purpose-oriented compositions sensitizes us to the complexity of communication strategies in the past and present;  to the possibilities and impossibilities of language and its essential meaning in life.
Without borders.

dr. Stefanie Dathe

[email protected]

©copyright 2020 ana petrović